„Naša Jugoslavija“

[Baltazar]

Prošle godine "osnovana" je u Puli Crom Time Banka koja ima za cilj uvođenje nove valute-Crom.

Prilikom moga zadnjeg boravka u Puli imao sam prilike susresti se sa osnivacem Crom Time Banke.
U troiposatnom ugodnom razgovoru postavio sam mu mnoga pitanja vezana za banku, njeno djelovanje kao i samu ideju koja je podtakla na osnivanje te banke.
U jednom pulskom internet-caffeu osnivac banke detaljno me je, na konkretnim primjerima, upoznao kako funkcionira banka i kako funkcionira "trziste" u istoj.
Iako ja nisam ekonomski strucnjak, kod mene je razgovor, kao i ideja uvodenja valute Crom, ostavio pozitivan utisak. Povecanjem clanova stvoriti ce se preduvjeti za funkcioniranje "Crom-trzista", a tada ce i Crom Time Banka postati atraktivnija.

Posjetite stranicu www.cromalternativemoney.org i sami donesite sud o kvaliteti ideje.

Baltazar
_________________
ZA NAŠE DJEDOVE, ZA NAS, ZA NAŠU DJECU
http://www.nasa-zemlja.org

[Mio]

Da bi se shvatile sve dimenzije poslovnih, financijskih pa i filozofskih vizija
i objašnjenja pokrenute Crom Time Banke trebalo bi pročitati dosta toga što je napisano na njenim stranicama.

Samim time što se predsjednik jednog ozbiljnog, složenog i multidimenzionalnog udruženja kao što je naše, Baltazar, izložio riziku susreta sa njenim osnivačem i pokretačem, te njegovim prvim povoljnim utiskom o tome projektu, daje povoda za analitičan i kritičan pristup novom obečavajućem projektu, tim više što i naše udruženje, u svom virtualnom konceptu otvara prostor i motive za upuštanje u pokušaj jednog aktivnijeg kooperatinog odnosa dva nadopunjujuća kompatibilna virtualna koncepta.

Moneta Crom, koja za vrijednosnu podlogu ima vrijeme, velika je razlika i promjena u odnosu na podloge svih ranijih valuta-moneta: plemeniti metali, prirodni resursi ili hrvatska kuna koja najbolje odgovara inflacionoj varljivosti i prevrtljivosti svoje vrijednosne podloge.

Ako Crom, kao vrijeme, sa jedinicom od jednog sata, ima za podlogu
vrijednost ljudskog rada koji stvara novu vrijednost, onda je ovo početak jedne nove financijske filozofije a i revolucije.
To možemo saznati ako svoju kritičku analizu usmjerimo u tom smjeru i tome pravcu.

[Baltazar]

Osnivač Crom Time Bank me je zamolio da ovdje objavim slijedeći prilog:

Evo Baltazar je lijepo opisao taj naš susret 26.12.2008.
Time smo otvorili vrata za međusobnu, buduđu suradnju.

Ja ću ga popratiti prilogom:

Samospoznaja

U principu, kada prestanemo upotrebljavati oficijalni novac kojeg nam dostavljaju oficijalne institucije, financijski i politički sistemi koji su na njemu
izgrađeni će se srušiti sami od sebe.
I bankarske, i financijske i političke institucije funkcioniraju samo zahvaljujući činjenici da se koristimo komadima papira kojega nam predstavljaju kao novac koji ima neku vrijednost.

Oficijalni financijski sistem neće propasti, on je već propao.
Krajnji je momenat da shvatimo da je trenutna globalno financijska politička situacija više nego očigledan dokaz, dovoljan sam za sebe.
U primjenjivanju svakakvih naučno-fanatastičnih pokušaja spašavanja koji su prešli sve granice zdravog razuma, doveli smo se i do apsurda u kojemu se ionako bankrot prezaduženi ponovo hiper-zadužujemo kako bi taj dug posudili bankarskom sistemu u bankrotu, koji će onda nama posuđivati taj isti dug, samo sa puno većim kamatama.

Kada krenemo alternativnim putem, biti ćemo slobodni i nesputani u izgradnji novog financijskog, političkog i društvenog sistema koji će nam konačno omogućiti drugačiju stvarnost.

Nema tog razloga na svijetu koji bi mogao opravdati skoro 100% prisutnost virtualne ekonomije i virtualnog novca u realnom svijetu, odnosno načina za stjecanje apsolutne kontrole i vlasništva nad svime i svačime, iz ničega.

Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem je obavezni i nepreskočivi stupac našeg sistema i svih oficijalnih institucija.
Nisu potrebni dalekozori i teleskopi kako bi vidjeli vlastite odraza u ogledalima.
Doveden skoro do savršenstva, uopće nam više nije potrebna mašta: u šta će nas pretvoriti sistem koji svakoga dana sve više napreduje u potpuno krivom smjeru?

Samo je jedan izlaz onaj pravi.
Samospoznaja!
I nema boljeg puta prema samospoznaji od direktne i konkretne usporedbe.

Pravo slobodno tržište nije samo koliko, gdje i kako.
Najvažniji dio slobodnog tržišta je svakako "čime".
Crom Time Banka uskoro (ovog mjeseca) postaje savršeno riješenje:
osim Croma kao alternativne globalne valute, uvest će se Euro i Dolar kao oficijalne valute.
Slobodno ćete se moći koristiti bilo kojom valutom po vašem izboru kroz Online Internet Bankarstvo ili Mobile Banking.

Crom kao alternativna valuta je izbor prema putu u kooperaciju.
Euro i Dolar kao oficijalne valute u Crom Vremenskoj Banci nisu obaveza već izbor prema natjecanju.
Nije potrebno isticati da sa natjecanjem, neoboriva činjenica danas u 2008-2009 godini, nešto ne štima u samom korijenu i samom temelju.
Nema pobjednika, svi gube. I nije nekome bolje zato što je nekome gore, svima ide slabije.

Kada sami spoznamo činjenicu da dug nije imovina, da mu je predznak minus umjesto plusa, da izgrađuje granice umjesto da ih ruši, da zbog njega međusobno ratujemo umjesto da se mirimo, da smo zbog njega neprijatelji umjesto prijatelji, da se zbog njega sve manje umjesto sve više družimo i da smo upravo zbog njega postali ovo što jesmo, robovi "napretka, slobode i demokracije", nećemo se više morati bojati činjenice da
u stvarnosti, i u političkom i u ekonomskom smislu, već stoljećima, svakoga dana sve više nazadujemo.

Novi dug sigurno nije riješenje za stari dug.
Iako smo u problemima do guše, još uvijek sami sebi sebi uopće nismo priznali da imamo neriješiv problem čiji je glavni uzrok dug kojega je nemoguće isplatiti.
Stari igrači nam ne mogu donesti nove, stvarne promjene.
Istina je nažalost bolna, ali oslobađa.
Ignoriranje solucija sigurno neće riješiti problem, ne treba se boriti protiv sistema, treba ga samo i jednostavno promijeniti.
Krajnje je vrijeme da umjesto šljokanja aspirina, ovog puta skupimo hrabrost i uputimo se zubaru.
Ništa ne možemo promijeniti ako to ne želimo, i sve možemo promijeniti ako to hoćemo.

Bog nam je dao vijuge da njima mislimo.
Naši učitelji ekonomije, politike i religije stvaraju iz sitnica planine, jednostavne stvari pretvaraju u kompleksne teorije.
Njihovo je preživljavanje uvjetovano kompliciranjem jednostavnosti, upravo su zbog njih naši jednooki lideri postali kraljevi u zemljama slijepaca.
Kada opet budemo u stanju misliti svojim glavama na prirodan način, moći ćemo na pravi način uočavati i riješavati probleme.

Samo je jedan izlaz onaj pravi.
Samospoznaja!
I nema boljeg puta prema samospoznaji od direktne i konkretne usporedbe, koristeći oficijalne i alternativne valute u istom trenutku na istom mjestu.
_________________
Crom Vremenska Banka - Platni Sistem, Mobilno Bankarstvo, Tržnica i Vijesti
_________________
ZA NAŠE DJEDOVE, ZA NAS, ZA NAŠU DJECU
http://www.nasa-zemlja.org

[omer]

banka, sam naziv banka bio bi nepogodan za ono za sto se trenutno koristi i propagira. Banka u biti predstavlja mjesto gdje se nesto pohranjuje, zasticeno od vanjskih uticaja i spremno da se upotrebi kad zatreba. Isto kao sto je trap za krompir, jedna banka koja visak naseg krompira stiti od smrzavanja i omogucava nam da u proljecce ne pocrkamo od gladi, tako bi i banka novca predstavljala sigurno mjesto gdje se visak novca pohranjuje i cuva za vremena kad nam bude potreban. Novac se u banci cuva da ga neko nebi pokrao ili da nebi u slucaju pozara izgorio, krompir se u trapu cuva da ga nebi neko prevremeno pojeo ili da se ne uklija ili smrzne.
Medjutim banka kao funkcija pohranjivanja u cilju zastite samo djelomicno ispunjava svoju funkciju i ime. Ako imam jedan sat vrijedan mnogo novaca ja u strahu da ga neko ne ukrade, iznajmljujem pretinac u banci i tamo ga ostavim. Za taj pretinac ja placam odredjenu nadoknadu. U toj istoj banci,ako imam viska novca i bojim se da ga neko ne ukrade ja od te iste banke dobivam odredjenu nadoknadu. E sad ako nemam ni novaca ni satova, onda znaci banka mi i ne treba. Medjutim upravo oni koji nemaju nista najvise vremna gube bass na banke, jer su opet to jedine ustanove koje ce im nesto dati, nesto neophodno za bilo sto drugo, a to je novac. Posto nemaju svog novca, nemaju sto da prodaju da bi dosli do njega (duhovno ili materijalno znanje) oni su prinudjeni da kupuju novac od banaka. Znaci banka je postala od mjesta gdje se nesto pohranjuje, mjesto gdje se nesto trguje. pero da svoj visak novaca banci, banka te perine novce cuva i usput ih prodaje djuri kojem ti novci trebaju. Pero za svoje novce dobije naknadu, a djuro za svoju glad za novcem plati banci odredjenu proviziju. Dobro peri, dobro djuri i dobro banci. Medjutim, sve je manje takvih kao sto je pero, a sve visse onih kakav je djuro. Samim tim banke ccekaju da djuro vrati ono sto je dobio,a stotine novih djura cekaju da i oni postanu sretni, banka mora sada da kupuje te novce da ih proda djurama. Naravno kupovat ce ih od onih banaka koje taj novac jeftino prodaju i na toj razlici zaradjivati za svoj zzivot.
Znacci i banka i ti koji u njoj rade moraju da zive, bilo na osnovu posrednistva u sklapanju novcanih transakcija, bilo kroz skladistenje novca ili drugih vrijednosti.
Prvo pitanje, od cega ova cromtime banka zeli da zzivi?
Kako ja shvatam, to je posrednistvo u vremenskim jedinicama. Medjutim vremenska jedinica poznaje samo proslo vrijeme, i nemoguce se je zaduzivati u vremenu pa jos na cekanje.

Vreme kao kapital isto ima dosta nedostataka, kako ja ovdje vidim. Vreme kao obracunska jedinica u biti je razlicito vrednovano u mikrookruzju u odnosu na akumuliranu energiju, u odnosu na organiziranost mikrookruzja i naravno u odnosu na potrebe. U svakom slucaju vrijednost nije linearna sa ucinkovitosscu.
Primjer, jedan otac cetvoro djecice je prinudjen dan i noc da radi. On sam je rob svoje potrebe da ima cetvoro djeccice i samim tim je u ovisnickom odnosu prema svojim poslodavcima. Mada je on u principu jako bogat covjek jer eto ima cetvoro djecice od kojih ce svi u buducnosti imati koristi, on je prinudjen za manje novaca raditi jer eto, on mora dan i noc raditi zbog tih cetvoro maih usta i on nema vremena da trazi ili se usavrsava za bolji posao. Kao sto i u svemu postoji trziste i samo vrijeme je podlozno trzistu. Onaj ko je spreman da zrtvuje samo 4 sata za poslovanje sa nadoknadom u mogucnosti je da placirajuci ta njegova 4 sata u odredjeni trenutak postigne sto bolji ucinak nadoknade za postignuto. Znaci i pored tog sto je bitno sto se radi, bitno je i kad se radi. Jedan pekar koji odluci da radi samo dnevnu smjenu, mnogo manje zaradjuje od onog koji radi nocnu. Cesto se za jedan vikend zaradi vise nego za citavu radnu sedmicu. Sve je to trziste.

.....
_________________
Sad je trenutak velikih odluka! Bolje zivjeti sto godina kao milijunas, nego sedam dana u bijedi (Bob Rock)

[omer]

propast financijskog sustava

kako moze propasti nesto sto se iz niceg oplodjava. Moze li se nesto jednopolno oplodjavati? Znacci, kao i za svaku oplodnju potrebno je dvoje. Onaj ko daje i onaj ko prima. Isto tako je i sa kapitalom i novcanim sustavom. Umnozavanje kapitala je u velikoj mjeri ovisno o potrebama za istim, a potrebe su osnovna kurbla svakog sustava. Ako jedan pekar ima 100 kila brasna to je neka pocetna vrijednost i ako u svaki kruh stavi püo 250 grama, sigrno je da ce kruhovi sa manje kvasca (manje nadosli) biti posljednji prodani. U covjekovoj je prirodi da za iste novce uzme nesto vece, pa makar to imalo istu tezinu kao nesto drugo sto je manje. Na tom principu pociva i novcani sustav. Mada se iza nalazi odredjena vrijednost koja je takva kakva je, covjekova zelja da ima visse dozvoljava i novcu kao ekvivalentu te vrijednosti da se malo napusse i postane balon. Problem je opet da se za taj novcani balon opet nesto materijalno kupuje. Sto je veci balon, to su vece i kuce, to su veca i auta, a na kraju je i potrosacka korpa jako velika. Iako nema potrebu ni za ogromnom kucom, ni za ogromnim autom, a ni za ogromnim kolicinama hrane, covjek, u sustini jedno prokleto bice, ipak to sve upraznjava jer ga to ccini zadovoljnim. Znaci zarad svog zadovoljstva, upusta se u odnose sa kapitalom, pri tom ga oplodjava i kad pukne taj citav balon, onda je on u biti nesretan. U citavom tom kontekstu treba gledati odnose covjeka i kapitala i posrednika izmedju koji se nazivaju banke. Banke cine sponu izmedju ulagacca i potrossacca, pri cemu oni sami imaju monopol na recept za tu kassu. Isto kako pekar zivi od kvasca i vazduha, isto kako kobasicar zivi od soli i vode, tako i banka zivi od tih kamata. Sto su vece potreba za novcem, to su i kamate i samim tim i zarade vece. Potreba je ta koja uvjetuje trendove. Isto tako dolazi se do pojma "bespotreba". Jedna bespotreba uvjetuje neku novu potrebu, bespotrebno je npr citavo ljeto skupljat drva i zimi svako malo ubacivat u pec, pa ujutro cisti pepeo, pa u hladnom lozzi novu vatricu, kad mozzess samo pritisnuti dugme i za par minuta vec sve toplo. Potreba da se ne radi je prevagnula nad bespotrebnim skupljanjem drva i lozenjem vatre. Bespotrebno je postalo i praviti pekmeze i ostale gluposti, kad je bolje usred zime pojesti frisku bananu. Istovremeno ta potreba nalazze da se za to sve nekako zaradjuju novci i imamo milione ljudi koji traze nekakav posao. Koja lazz. Ko fol trazze posao??? Pa ti nazaposleni ne traze posao, posla ima koliko hoces, ali oni trazze novac, to je ono sto fali. Onaj ko hocce da radi, pa njemu nije nikad dosadno, ali oni sto traze da zarade, ne cine to zbog posla i razbibrige, vec upravo zbog zarade. I to ne bilo kakve zarade, vec zarade kao adekvatne zamjene njihovom psihofizickom angazmanu za potrebe koje su im u planovima. U ovom trenutku nastaje kratak spoj izmedju posla i zarade s jedne strane i potrebe i trossenja s druge strane. Izmedju ta dva pojma nalazi se sam ccovjek. Nove potrebe uvjetuju nove radne navike i samim tim smanjuje se stepen slobode samog covjeka. Samim tim covjek je postao rob potrosnje, a ta potrosnja se pokriva sa fincijskim sustavom. Sta ce biti kad taj sustav pukne? Pa valjda se nece imati sto trossiti, pa mozda covjek opet postane covjek.
Neko kazze bit ce revolucija, neko kaze smak svijeta, a neko kazze briga me za sve. Ove tri vrste odgovora oznacavaju stepen pogodjenosti pojedinca. Onaj ko je u potrosio novce unapred (krediti) najradije bi vidio revoluciju da ne mora vise vracati, onaj ko je postao potrosacki ovisnik za njega je to smak svijeta, a onaj ko je slobodan on ce i ostati slobodan i uzivati u zivotu a ne u imetku i potrossnji.
_________________
Sad je trenutak velikih odluka! Bolje zivjeti sto godina kao milijunas, nego sedam dana u bijedi (Bob Rock)

[omer]

upravo ovo sto osnivac banke, cuveni lu..ver..., pokusava objasniti, glavnim je uzrokom svih nesporazuma i nelogicnosti.
SAMOSPOZNAJA ili u prevodu prepoznat sam sebe, svoju okolinu, svoje mogucnosti, prodrijeti u ono sto je u meni.
Balansiranje na vagi izmedju zelje i mogucnosti je najveci stupanj uravnotezenosti covjeka, ali da bi to shvatio potrebno je mnogo izucavanja, zivota otvorenih ociju i naravno obavijestenost.

samospoznaja sebe samoga, ali i okruzenja u kojem se zzivi je osnova bilo kakvog planiranja i pogleda u buducnost.
Cuveni velimirovicev teodul je isto tak put u trazenje sebe kao pojedinca, ali i mjesta pojedinca u odredjenoj zajednici.
Ipak najteze je odrediti pravila izmedju pojedinca i zajednice, i to pravila koja ce imati snagu da se mijenjaju i podesavaju na nadolazeca stanja u cilju opstanka kako pojedinca tako i zajednice.
Srednji put, teodule, ponavlja se uvijek iznova, ali za srednji put mora postajati nesto lijevo i desno, a to jos niko nije definirao. Kao sto rijeka nadje put izmedju planina i utopi se u moru, tako i covjek trazi svoj put, ali ako krene rijekom i on ce zavrsiti negdje u moru. Zbog tog covjek nije covjek ako trazi put, covjek je samo dio jednog sustava i to prirodnog sustava i on pripada tamo gdje je i ponikao. Znacci ne treba traziti put, vec svoje mjesto u svom prirodnom okruzju zajedno sa drustvenim nedokazima. Teodulov put nije put kako pobjeci iz okruzja ili kako se izdici iz okruzja, vec upravo put na iznalazenju nacina za sacuvcati sebe, sacuvati okruzje i unaprediti drustveni bitak sredine. Sveto trojstvo pociva na pojedincu, zajednici i "mjestu boravka" .
Kako sad novcani sustav prilagoditi svemu ovom???

da bi se napravio novcani sustav, moraju da postoje odredjena pravila u kojima svaki pojedinac mora da postuje odredjene obaveze i kroz to uziva u pravima koje mu ta pravila zajednice omogucavaju. Tu nastupa osnovni problem, da li su ta pravila stari zavjet, novi zavjet, kuran, ili hiljade drugih varijacija sa svevisnjim ili bez njega, ona moraju da se postuju. Cim postoji ovo "mora", pitanje slobode kao najvise covjekove uzvisenosti postaje samokontradiktorno. Ukoliko to mora dolazi od boga, oca ili od policije onda je ono samo po sebi stetno, ali ukoliko dolazi evolutivno iz samospoznaje o drustvenosti samog pojedinca, onda je i moguce praviti svakakve sisteme i prilagodjavati se kretanjima u svijetu.
Zivjeli smo u sistemu drustvenosti kroz radno mjesto, koji je u biti propao zboig kompliciranog sistema odlucivanja, sad se pokusava nametnuti religiozna pripadnost kao osnovna drustvenost, koja isto mora propasti zbog sopstvene rigiddnosti i sizofrenih ispada. Novi poredak stavlja pojedinca u prvi plan i novac kao najbolje okruzenje i citav sustav se gradi na strahu da ces ostati bez novca i ljubavi prema istome.
Pre neki dan covjek na benzinskoj postaji kad je platio racun za gorivo, poljubi njegovu karticu i ode sav ozaren do nekog bijesnog dzipa u koji je stavio 20 litara goriva. Kakva ozarena faca za upravljacem, njegova zivot je produzen za tih 100 km sto ce ih moci preci. Naravno na retrovizoru mu je visio neko razapet. Kakvu korist moze da ima zajednica od takvog pojedinca?
_________________
Sad je trenutak velikih odluka! Bolje zivjeti sto godina kao milijunas, nego sedam dana u bijedi (Bob Rock)

[Mio]

Šta je to trulo u državi Danskoj?
Crom Time Banka upravo otkriva fikciju svjetskog monetarnog sustava i nudi novu financijsku filozofiju.
U situaciji kada država pumpa novih 900 milijardi dolara u USA sistem Wol strit svojim managerima dodjeljuje 20 milijardi bonusa, što je čisti lopovluk. Očigledno je da su se počeli družiti sa nama.

Kako su bankarski divovi postali patuljci u samo godinu dana

U samo godinu i pol dana, koliko traje svjetska financijska kriza, donedavni lideri na svjetskom bankarskom tržištu, poput Citigroupa, HSBC-a i Bank of Americe, izgubili su preko 90 posto svoje tržišne vrijednosti

Robert Rubin, predsjednik uprave CitigroupaRobert Rubin, predsjednik uprave CitigroupaPrema procjeni američke banke J.P. Morgan kriza koja je prije godinu i pol dana pogodila američka financijska tržišta i izazvala globalnu gospodarsku recesiju, značajno je umanjila vrijednost velikih svjetskih financijskih institucija. Tako danas donedavni lideri na svjetskom bankarskom tržištu poput Citigroupa, HSBC-a i Bank of Americe imaju tek djelić svoje nekadašnje vrijednosti.

Kenneth Lewis, čelnik Bank of AmericaKenneth Lewis, čelnik Bank of AmericaPrimjerice, u drugom tromjesječju 2007. godine, prije izbijanja krize, vrijednost Citigroupa procjenjivala se na iznos od 225 milijardi dolara, a danas ta banka vrijedi tek 15 milijardi. Bank of America vrijedila je tek nešto manje, 228 milijuna eura, a danas se njezina tržišna vrijednost procjenjuje na iznos od 33 milijarde dolara.

Autori studije, stručnjaci J.P. Morgana, procjenjuju da je vrijednost njihove kompanije tijekom posljednjih godinu i pol dana umanjena za 97 milijardi dolara.

Ipak, ogromnim gubicima nisu bile izložene samo američke banke, već i njihova europska konkurencija. Tako je primjerice nekad najveća europska banka, Royal Bank of Scotland, izgubila 95 posto svoje vrijednosti, tako da umjesto 120 danas vrijedi tek 5 milijardi dolara. Značajne gubitke zabilježile su i ostali europski lideri poput Unicredita, BNP Paribasa, Societe Generala i engleskog Barclaysa.

Michael Geoghegan, glavni izvršni direktor HSBC-aMichael Geoghegan, glavni izvršni direktor HSBC-aU ovom kontekstu pobjednikom, odnosno najmanjim gubitnikom može se smatrati španjolska banka Santander, koja je zabilježila najmanji pad vrijednosti od svih europskih bankarskih divova. Studija J.P. Morgana posljednji je u nizu dokaza kako se svjetska financijska industrija trenutno nalazi u teškoj situaciji, a može se očekivati i da bi niska tržišna vrijednost nekoć velikih i uglednih banaka mogla rezultirati brojnim preuzimanjima i konsolidacijom na financijskom tržištu.

[Mio]

Još jedan tigar od papira pokazuje znake recesije.
Svaki organizam /sistem/već u sebi nosi viruse svih mogućih oboljenja koji se počinju manifestirati tek nakon gubitka vlastitiog imuniteta.

Vlastiti imunitet u slučaju svih naših gospodarstava bio bi isključivo i prioritetno u konsolidiranju našeg vlastitog jugoslavenskog tržišta, koje bi sa svoja 22 miliona potrošaća bilo samodovljnim večini naših sirovinskih resursa i proizvodnih kapaciteta, dok bi izvoz bio čisti ekstra-profit.

Trebati će vremena da naši naciokrati ovo shvate jer im integralistička rješenja nisu još ni u snu pri pameti.
Čisto pragmatički gledano svjetska gospodarska i financijska kriza ide na ruku jugoslavenskom integralizmu.



Milijarder Deripaska bježi iz Crne Gore i Đukanoviću zadaje glavobolje

Deripaskine kompanije Kombinat aluminija Podgorica, rudnik boksita u Nikšiću te ostale tvrtke koje su s njima povezane, najvažnija su industrija u Crnoj Gori. Izvoz aluminija je više od 50 posto ukupnog crnogorskog izvoza pa bi gašenje Kombinata bilo težak udarac za crnogorsku privredu

Oleg Deripaska, donedavno najbogatiji Rus, teško se nosi s gospodarskom krizomOleg Deripaska, donedavno najbogatiji Rus, teško se nosi s gospodarskom krizomRuski milijarder Oleg Deripaska, donedavno najbogatiji Rus i deveti najbogatiji čovjek na svijetu, u sve je lošijoj financijskoj situaciji. To, među ostalim, pogubno utječe i na Crnu Goru u kojoj je on jedan od najvećih inozemnih investitora. Prije tri godine Deripaska je tamo kupio najveću kompaniju Kombinat aluminija Podgorica (KAP), a nedugo potom i rudnike boksita u Nikšiću. Osim toga s kanadskim biznismenom, vlasnikom najveće svjetske rudarske kompanije Barrick Gold, Peterom Munkom investirao je u gradnju omanjeg grada i marine Porto Montenegro za oko 7.000 stanovnika u Tivtu, u bokokotorskom zaljevu te u oko 800.000 kvadratnih metara golf terena u blizini tivatskog aerodroma.

No, nedavno je direktor Deripaskinog Kombinata aluminija Podgorica Andrej Kuznjecov za kanadski dnevni list „Globe and Mail" izjavio kako u roku od tri tjedna namjerava zatvoriti pogone, obzirom da tvrtka ne može plaćati račune. K tome, Deripaska je, pišu crnogorski mediji, poručio Vladi Crne Gore, da ne želi održavati KAP, koji radi s gubicima pa će, ukoliko od njih uskoro ne dobije financijsku potporu, obustaviti kompletnu proizvodnju.

Deripaskine kompanije Kombinat aluminija Podgorica, rudnik boksita u Nikšiću te ostale tvrtke koje su s njima povezane, najvažnija su industrija u Crnoj Gori. Izvoz aluminija je više od 50 posto ukupnog crnogorskog izvoza pa bi gašenje Kombinata bilo težak udarac za crnogorsku privredu.

Osim toga, naglo siromašenje ruskih tajkuna zbog gospodarske krize moglo bi posve uništiti crnogorsko gospodarstvo. Do prije dvije godine Crna Gora je imala gospodarski rast od gotovo osam posto, obzirom na ruske investicije u građevinarstvo, turizam i proizvodnju aluminija.

Milo Đukanović i sam je u financisjkim problemimaMilo Đukanović i sam je u financisjkim problemimaCrnogorski Ministar za ekonomski razvoj Branimr Gvozdenović ove jeseni za Nacional objasnio utjecaj inozemnih ulaganja u crnogorsku privredu: „Ukupne strane direktne investicije u 2007.godini iznosile su milijardu eura, što je u odnosu na 2006. godinu 56 posto više. U samo pola godine u 2008. vrijednost inozemnih investicija u Crnoj Gori iznosila je 466 milijuna eura, od čega je 62,8 milijuna eura dolazilo od ruskih investitora.

Crna Gora je u posljednjih nekoliko godina postala lider u Europi po iznosu stranih investicija po glavi stanovnika. Tako, u posljednje dvije godine, stope privrednog rasta su nam preko 7 posto godišnje, što je uglavnom rezultat visokog priliva stranih direktih investicija. Naglašavam da su ekonomske perspektive Crne Gore izuzetno povoljne." Gvozdenović je tada još izjavio i kako je: „Crna Gora privatizacijom Kombinata Aluminija Podgorica dobila kvalitetan okvir za rehabilitaciju svog najznačajnijeg ekonomskog subjekta."

Crnogorski mediji tvrde kako bi posljedice gašenja KAP-a po Crnu Goru mogle biti strašne. Najveći bi udarac to nanijelo reputaciji aktualnog premijera Mila Đukanovića, koji se u posljednje vrijeme suočava s raznim problemima. Crnogorska je vlada, naime, prije samo mjesec dana morala spašavati banku čiji su vlasnici Đukanovićev brat, sestra i on sam.

PS:
Tradicionalna crnogorska snalažljivost i fleksibilnost /nedaj bože prevrtljivost-Titograd/Podgorica/ daje lekciju svim kratkovidnicioma i pohlepnicima kratkog daha, jer financijske kratkoročne piramide nisu dugoročne kao egipatske piramide.
Ovaj poučak očekuje sve naše razjedinjene separatističke suvereniste.

[peacemaker]

[omer]

polako postaje jasnije

ali mi sa jedne strane imamo potrebe, a sa druge strane vrijeme i znanje koje ulazemo u odredjeni radni proces da bi te potrebe zadovoljavali.
Polazeci od potrebe kao glavnog motora u neogranicenoj covjekovoj pohlepi, sam covjek koristi sva svoja prirodna, stecena i naslijedjena znanja i imovinu i to u kombinaciji sa vremenom koje mu stoji na raspolaganju, da bi zadovoljio tu spitralu potrebnih i nepotrebnih potreba. Potrebe imaju isto tako svoju dinamiku. Npr, posto nema dovoljno pecina da bi se stanovnistvo sklonilo, jedna od osnovnih potreba je imati krov nad glavom. Normalan slijed za nekog ko nema naslijedjenih dobara bi bila da si nabavi kisobran i stupi u radni odnos, tamo ustedi novce za neko vozilo, pod kojim moze i prespavati i opet preko radnog odnosa skuplja novce za zemljiste, cigle i crijep i onda napokon dobije svoju pecinicu. Da sad nebi cekao 20 godina da se san o pecinici ostvari on je prinudjen "posuditi" sredstva i omoguciti si krov nad glavom. Tu posudbu mora da plati u vidu kamate i naravno da je vrati. Za tu posudbu je nastala protivvrijednost u obliku kuce i ona je opipljiva i stvarna. Od komada bezlicne zemlje koji je kostao odredjenu kolicinu novca i kamate za iznajmljivanje tog novca, opet uz pomoc stranog novca nastala je umjesto livade okucnica sa kucom. Ako kucu uzmemo kao umnozak cigle i zbuke, onda ona ima neku konstantnu vrijednostr, ali jedino sto je stvarno je da tih par stotina kvadrata livade, sada kao okucnica imaju mnogo vecu vrijednost. Znaci vrijednost tog kvadrata koji je jos uvijek metar sa metar je porastao nekoliko puta. Na taj nacin i kapital koji se kroz kamatu oplodio ima svoju odredjenu protivvrijednost.

Drugi slucaj potreba covjeka je mobilnost, covjek moze piciti pjeske ili trckarati, moze si zbavit biciklo, a moze i kupit auto. Za auto je opet potrebna pozajmica sa kamatom, ali nakon par godina auto postaje otpad a kapital se lijepo oplodio bez protivvrijednosti.

Danas je situacija takva da i osnovne svakodnevne potrebe, kao sto je hrana idu na pozajmicu, i naravno zadovoljstvo blagog tapsanja po punom stomaku mora da se novcano izmiri i za taj ugodjaj mora da se i kamata plati. Opet se kapital oplodjava.

Znaci, ovako gledano iz svakog ugla kapital se nekako oplodjava i umnozava zbog zadovoljenja covjekovih potreba. Pri tom je covjek u ovisnom odnosu prema kapitalu i samim tim gubi slobodu, ekonomsku slobodu.
Drugi parametar koji ogranicava covjekovu slobodu je drzava i sto je drustvo uredjenije to su i te slobode manje, U neuredjenom drustvu mogu si kupiti ili "zarobiti" 50 kvadrata zemljice, posjeci neciju sumu i napraviti svoju baraku i zadovoljiti potrebu za krovom nad glavom, mogu si isto tako uhvatiti par ribica ili zeceva i opet zadovoljiti potrebu za hranom. Niti mi treba banka niti mi treba kredit i potpuno sam slobodan. Ali posto je to neuredjeno drustvo isto tako mi moze docci neko jaci od mene i oteti mi i kucicu i ribice. Zbog tog svako opet zeli da zivi u uredjenom drustvu, koje opet ima pravila ponasanja i sredstva da provodi ta pravila i naravno i jedno i drugo kosta. Znaci gubitak slobode da radim sto hocu i zivim gdje hocu, ali zato zivim u uredjenom drustvu gdje sam bar malo siguran, moram da platim kroz stavku koja se zove porez.

Sto je drustvo uredjenije to su i porezi veci, sigurnost veca ali i slobode manje. U uredjenom drustvu je i zivot mnogo skuplji. Samim tim se covjek mora masiti cesto za kreditnu karticu. Cak sto visse sretan je da je ima. Kao sto rekoh uredjeno drustvo skuplja poreze, porez je nesto kao "reket" za gradjanina, a drzava opet da bi zadovoljila svoje potrebe mora da ubire taj reket. Najveci reket je porez na potrosnju, covjekova potreba da trosi najbolje se oporezuje. Da bi imao sto da trosi, najpametnije je za drzavu da se gradjanin unaprijed zaduzzi.
Primjer trebaju mi cigle za kucu, dignem kredit na dvije godine da kupim cigle, (poslije tog ide kredit za prozore, poslije tog za parket i ostalo i za jedno 30 godina kuca je mozda gotova) Ako je kamata godisnja 8% platit cu za dvije godine nekih desetak procenata od sume, ali cu istovremneo platiti 20 posto od sume za drzavu kroz porez na promet. Znaci od mog zaduzivanja drzava ima vecu korist nego kapital.

Ako uposlim legalnog zidara da mi te cigle poslazze, i na njegovu zaradu moram da platim porez na promet i onda on mora da plati porez na dobit, a naravno i ja to sve moram da platim (i zidara i moju ratu kredita za cigle) sa vec oporezovanim novcem.

iz ovog proizilazi da je najveci krivac uredjeno drustvo koje kosta ogromne novce, a kapital je samo iskoristio to stanje da se prosiri i oplodi. Sta bi bilo kad bi svi vratili te dolare koje duguju?? Pa bilo bi valjda dolara koliko hocess i koji nikom ne trebaju. Pa onda bi nekom logikom oni izgubili vrijednost. Ako izgube vrijednost, onda i relativna protuvrijednost imovine opada??U svemu ovom nesto smrdi??

Da se vratimo na crom, jedinicu vremena, znacci ja zidaru nacrtam planove za njegovu stalu i tu zaradim 10 cromova, , a onda on meni poslaze moje cigle za isto deset cromova tj deset sati. E malo morgen, ja za nacrtati trebam i kompjuter i program a on za poslagati cigle treba lopatu i mistriju. I ja zelim da za te planove radi bar 20 sati. Znaci moj crom i njegov crom nisu isti. Uzmimo da ja imam zaradjeno 100 kromova, napravio sam deset planova, i nemam potrebu da ih potrosim, kakvu korist imam od tih cromova koji su u banci?

Mogu li se ovi pojmovi pojasniti?
_________________
Sad je trenutak velikih odluka! Bolje zivjeti sto godina kao milijunas, nego sedam dana u bijedi (Bob Rock)

[omer]

slicno ovom sistemu sam imao prije gotovo cetvrt vijeka i vrijeme je funkcioniralo kao obracunsko tijelo jedne komune. Komuna je bila sportska udruga koja je imala odredjene troskove, ali je i znacajna sredstva zaradjivala sa strane.
Naravno oni koji su novac zaradjivali sa strane, zaradjivali su dio za sebe i dio za udrugu, ali udruga kao udruga nije mogla to da isplati. Istovremeno od zaradjenih sredstava dio koji je isao za udrugu, trosio se na kupovanje zajednicke opreme i na uredjivanje samih prostorija. Uredjivanje je isto neko morao da uradi i da mu se to adekvatno "plati". kad se zaokruzi jedna vremensko podrucje vidi se koliko je novaca ostalo od citavih prihoda i napravi se ekvivalent za zaradu pojedinca. Moralo se uvijek paziti da ostane razumna suma za raspodjelu jer bi se inace izgubio motiv za angazovanje kako na vanjskim tako i na unutrasnjim poslovima. Posto udruga nije mogla da isplati gotovinu, onda se je kupovala privatna sportska oprema koja je pripala "radnicima" ali se istovremeno vodila kao vlasnistvo udruge i bila je vec sledece godine otpisivana. Na taj nacin su "radnici" imali ogromnu motivaciju da nesto rade i poduzimaju, citava udruga je blistala, a oprema je bila na izvrsnom nivou. Skupina je bila sastavljena iz svih profila, ucenika, studenata, radnika, nezaposlenih, muskih zenskih cak i umirovljenika, svako je pram svojim potrebama i mogucnostima nalazio svoj interes u svemu tom, a onda na osnovu tog je i zajednicki interes bio prvorazredan.
Nedostak je bila ogromna birokratija, ali i to je uspjevalo da se nekako prebrodi na opce zadovoljstvo. da bi se doslo do gotovine, "vlasnik" opreme je prodavao "svoju" opremu, onima koji nisu morali da rade i to je uvijek ostajalo u jednom zatvorenom krugu.
Osnova da taj citav sistem uspije je jedno ogromno povjerenje medju clanovima.
_________________
Sad je trenutak velikih odluka! Bolje zivjeti sto godina kao milijunas, nego sedam dana u bijedi (Bob Rock)

[Mio]

Još mnogima, pa ni samim nosiocima svjetske moči, nije jasan karakter krize koja je svojim globalizmom zahvatila čitav Svijet;
-Dali je kriza ciklična koja se zakonomjerno ciklički ponavlja, ali sa sposobnošću samoodržanja temelja sistema-proizvodnih odnosa, financijske-bankarske logistike, odnosno kapitalizma kao zajedničkog imenitelja poretka?-
-dali je kriza temelja sistema koji je dijalektikom negacije-negacije došao u fazu svoga samouništenja, urušavanjem iznutra?,
-dali nastupa trenutak globalne smjene društveno-ekonomskih sistema?

Jedno je sigurno, poremećajem sistema vrijednosti uspostavom univerzuma obrnutih vrijednosti, nužno nastaje vrijeme revizije svih sistema i naplata grešaka, propusta, podvala, fikcija, zločina, jednom riječju akumulirani propusti uvode svijet u stanje vlastite karme iza koje nastupa katarza svega, svih i svugdje.

U prijelomnim vremenima nužna je pojava novih tj. budućih rješenja u koje bi lako mogla biti pojava nove valute CROM kao mjerila novih vrijednosti u uspostavljanju novih odnosa.
Crom se temelji na vremenu kao univerzalnoj dimenziji postojanja u vremenu, ali Crom-vremenu nedostaje njegov binarni ekvilibrij-prostor.
Ako Crom bude u sebi sadržavao prostor/vrijeme moguća je zamjena dosadašnjih "lokalnih" valutnih naziva, u kontekstu sazrelog globalizma, novom globalnom jedinicom vrijednosti.

[omer]

Drzave su glavni izazivacci krize i dok se njihovi prihodi ne pocnu graditi na proizvodnji umjesto kako je sad na potrosnji, nema od rekonstrukcije sistema nista. Demokratija i nije nista drugo nego trzisna prodaja glasova, gdje biracci daju svoj glas onom ko ce im pruziti vise. To sve kosta ogromne novce koji se negdje moraju "pomesti". Najbezbolnije je to kroz potrosnju, jer porez na dobit firmi mora se u startu otpisati da bi se privukli investitori.

Najbolji novce drzava dobije kad vec ubere poreze unaprijed, kroz dugorocne investicije gradjana.
Ako investiram u gradnju kuce pozajmljenih x eura, prvo sto se od tog plati je bas 20% poreza na promet. Znacci prvih 15 godina dugorocnog kredita investiram samo za porez. Znaci osnovna potreba gradjanina da ima krov nad glavom je vec u startu dobro oporezovana.
Zbog tog i ovolika briga drzava da banke ne propadnu, jer od cega ce oni onda da zzive.
_________________
Sad je trenutak velikih odluka! Bolje zivjeti sto godina kao milijunas, nego sedam dana u bijedi (Bob Rock)

[Mio]

Sama potrošnja po sebi ne osigurava stabilnost nijednog sistema.
Osnovno mjerilo potrošnje trebalo bi biti zadovoljavanje potreba i to po prioritetima: hrana, grijanje /odjeća-krov nad glavom/ zdravlje, osiguranje života u svim fazama života, i sve to prožeto obrazovanjem i kulturom.
Problem današnje potrošnje što smo izloženi agresiji suvišnih stvari i nepotrebnih potreba.
I ta inverzija, stvorila je ovaj kaos uz ostala nasljeđa borbe za moč.

Ako u vremenu globalizma čitav planet poprima konture jedne svjetske države, koju do sada simulira UN onda globalna država treba zadovoljiti globalne odnosno zajedničke atribute: od Povelje o pravima čovjeka, do
zajedničke valute.
Na toj pretpostavci, bar po ovom mišljenju, osniva se uvjerenje o mogućnosti i potencijalu koje nosi nova ponuđena zajednička valuta Crom koja u sebi sadrži prostor/vremenskske parametre koji mogu zadovoljiti bilo koji segment zajedničke države.

Sve ostale valute su "lokalne" ma koliko dolar suvereno vladao, ali samo do sada i to na kolonijalnim premisama.

I konačno, koristilo bi napraviti inventuru glavnih današnjih konvertibilnih valuta da bi se sagledale i shvatile vrijednosti koje sadrže u sebi kao protuvrijednost u globalnoj razmjeni roba i usluga.

[Mio]

Parametar VRIJEME u ponuđenoj globalnoj valuti Crom u ovom mometu pojavljuje se kao vrijeme uopšte, kao beskonačno vrijeme, znači univerzalni medij u funkciji svih manifestacija postojanja i svih vrijednosti u svakoj mjernoj robnoj jedinici , što bi, po ovom mišljenju, trebalo reducirati na konkretni derivat odnosno diferencijal u krivulji prostor-vremenske sinusoide.
Kako se vrijeme u slučaju valute Crom kristalizira u njenu konkretnu monetarnu vrijednost nije moguće tu beskonačnu vrijednost poistovjetiti sa svim varijetetima pojma vrijeme od kojih su najuočljivije dvije osnovne vremenske dimenzije:
-sveukupno vrijeme "božijeg" stvaranja-za čijeg trajanja je stvoren univerzum i u posljednjim milijardama godina plodno tlo planete sa svim prirodnim resursima i plodoredima koji su omogučili život,
-radno vrijeme čovjeka koji sudjeluje svojim rukama i umom u radu, stvaranju jedinice proizvoda-i to u trajanju minulog rada ljudske vrste od pečine, sa alatom u vidu preponske kosti životinje, pa sve do današnjeg sofisticiranog rada:
jer taj rad je stvorio čovjeka.

Zašto ovolika temeljitost razmatranja: ako se Svijet našao u suštinskoj krizi svih vrijednosti, i sloma sistema, tada se Svijet našao u problemu raspetljavanja svih nasljeđenih negativnih posljedica svoga grešnog djelovanja za koji treba početi plačati račune, obeštećenja oštečenima, ali i platiti dividende svima koji su zakinuti u nepravednim podjelama bogatstva, ali i ponuditi neko novo pravednije rješenje.

Stoga, ponuđenih 720 Croma po čovjeku u strategiji Crome Time Banke treba reducirati, uzimajući sve parametre globalnog Svijeta u Krizi, na današnje radno vrijeme od 5x36 radnih sati/sedmično, što sada čini
180 Croma/mjesečno.
Tom količinom produktivog rada treba omogučiti i garantirati zaradu za dovoljne uvjete preživljavanja koji mogu zadovoljiti potrošačku košaricu 4-člane obitelji kao tipiziranog socijalnog društvenog modela obitelji svih društvenih slojeva i klasa, razvijenih i nerazvijenih.

Na prvi pogled socjalistička uravnilovka, međutim radi se o obaveznom minimumu koji se u svakom posebnom slučaju diferencira prema ostalim
društveno-ekonomskim, razvojno-evolucijskim, civilizacijskim, kulturološkim i svim drugim parametrima.

Znači, ovo bi bilo samo polazište za određivanje vrijednosti ili pariteta jednog Croma u današnjem vremenu koje u nastavku treba razraditi i razrađivati u suglasju sa drugom dimezijom Croma, dimenzijom PROSTOR
Prostor u sebi sadrži sve varijetete i razlike ovisne o makro i mikro klimatskim, geo-političkim prilikama i bogatstvu prirodnih resursa koje su
sastavni dio vremena "božijeg stvaranja" a daje i omogučava diferencijalnu rentu stanovnicima svakog područja posebno bez njihove
zasluge za zatečeno ili osvojeno prirodno bogatstvo.
U tom elemetu nepravednog prisvajanja i leži ono nasljeđeno zlo koje je Žan Žak Ruso izrazio rečenicom: Tko je prvi ogradio komad zemlje trebalo ga je ubiti.
Jer svi ljudi kao "božja djeca" jedinog Boga Svemogućega, ravnopravni su suvlasnici, zapravo samo koncesionari svih prirodnih pogatstava, resursa i životnih prostora.
Tu počinje priča o sveukupnom društvenom zlu koji danas kulminira dosada najvećom društveno-ekonomsko-financijsko-političkom krizom
koji bi nova valuta Crom, primjenom redukcionih prostor/vremenskih faktora mogao svesti na podnošljivu mjeru.

Ali to ostaje tek za provjeru koju bi trebalo izvesti kroz praktički pilot program i projekt, na odabranom primjeru mikrolokaliteta, kao eksperiment primjene virtualne monete Crom na modelu virtualne države.